Drugi o nama

   





Što o nama kažu?

Studentica sam arhitekture i danas sam s kolegama posjetila svoj vrtić Vjevericu. Prije petnaest godina i ja sam bila jedna od vesele djece vašega vrtića. Tamo sam provela puno lijepih trenutaka i družila se s djecom koje se i danas rado sjetim. Osobno mogu potvrditi da je ovo jedan izvrstan vrtić, s osobljem koje je bilo srdačno i nasmijano, a takvo je ostalo i desetljeće kasnije, kako danas svjedočim. ​Bila sam u grupi Tratinčica s tetom Slavicom i Mandicom, koje sam obožavala i svako sjećanje na njih mami mi osmjeh na lice. Isto mogu reći i za Emila, čiji entuzijazam sa sportskom grupom izgleda nikada nije popustio. Ta sportska grupa pokazala se iznimno vrijednom dugoročno gledano, jer je tada začeta moja ljubav prema sportu. Uglavnom, javljam se samo da, ako je ikako moguće, pozdravite Slavicu i Emila (teta Mandica je koliko znam negdje drugdje ili u mirovini) te im poručite da jedna djevojčica godinama kasnije ima samo najbolja sjećanja iz ranog djetinjstva, a veliko hvala za to trebaju čuti upravo njih troje, s ostalim osobljem (vedrim čistačicama, kuharicama itd.). Nadam se da je ovo svojevrsan dokaz dobrog rada i motivacija da se tako i nastavi. Eto, to je to! Nadam se da će poruka biti prenešena.

Lijep pozdrav!

Andrea Lipej, Tratinčica



Pismo jednog roditelja

Poštovana gđo. ravnateljice

Ovim putem Vam se obraćam vezano za rad teta u skupini Šumska vila u vrtiću u Gračanima, odnosno kako bih pohvalila predanost i  ljubav u radu tete Anke i tete Andreje.

Naime, moja djevojčica Mia je početkom ove vrtićke godine prebačena iz skupine Vilin zvončić u skupinu Šumska vila i to je jako teško prihvatila zato što su joj sve prijateljice ostale u staroj skupini, a
i vezala se za tetu Anu, koja je također divna osoba i odličan odgajatelj.

Zbog svega toga na više nije željela ići u vrtić, iako je prije svaki dan sa veseljem išla igrati se i družiti sa prijateljima i tetama, pa sam zatražila razgovor sa tetom Andrejom i Ankom, i moram reći kako sam ostala ugodno iznenađena kako su se one detaljno i stručno pripremile za rješavanje ovog, za Miu, velikog problema.

Predložile su što bi mi, kao roditelji, mogli razgovarati i raditi doma sa Miom, te što će one pokušati raditi u vrtiću, te sve te svoje prijedloge i sprovele u djelo, a što je sve i rezultiralo time da Mia ponovno radosno ide u vrtić.

Također sam već i prije primijetila da tete jako puno truda ulažu u rad sa djecom i stalno ih potiču na razvoj njihovog potencijala na svim poljima, a sve to rade na način da djeca to vide kao igru.

Djeca stalno nešto pjevaju, crtaju, izrađuju, uče o ponašanju i odnosima među ljudima, a moram i pohvaliti Sajam starih zanata koji je oduševio i Miu i mene, jer i roditelji sudjeluju u tome, zapravo
sudjelovala je cijela naša obitelj.

Također, iz Mijinih priča vidim da tete svoj posao rade sa velikom ljubavlju, odnosno vidi se da njima to nije samo posao, već poziv, i stoga moram reči da sam vrlo sretna da su tete Anka i Andreja, kao i
prije teta Ana,Jasmina i Marina,  dio Mijinog odrastanja i da svojim ponašanjem i postupcima pozitivno utječu na razvoj Mie kao osobe.

Smatram da bi svaki roditelj bio sretan da mu dijete ima takve tete, koje svoj posao rade sa tolikom predanošću i ljubavlju i pozitivnom energijom.

Lijep pozdrav

Valerija Kobasić Berko





Našoj dragoj teti Roberti

Hvala Vam za svaki pogled, osmjeh i zagrljaj koji ste uputili našem djetetu i njime ispunili njegovo i naša srca.

Hvala što smo bili tim i našem Patriku podarili sigurnost, hrabrost i ustrajnost, što se najviše odrazilo prilikom odlaska u Grad mladih.

Ostanite isti, ostanite svoji jer to je najbolje za sve nadolazeće generacije!


Roditelji: Igor i Magdalena Pešt





 

 

 

 


© 2019 Vrtić Vjeverica. Sva prava pridržana.