Waldorfski program

Waldorfska pedagogija nastala je početkom prošlog stoljeća. Vremenom se širila i razvijala tako da danas živi u različitim zemljama: Austriji, Engleskoj, Japanu, Njemačkoj, Rusiji, Švicarskoj, zemljama Afrike, Sjeverne i Južne Amerike. U Hrvatskoj postoji u Rijeci, Splitu i Zagrebu.
Osnovna načela ove pedagogije su ritam i ponavljanje, te uzor i oponašanje, a zasnovani su na ideji da je malo dijete cijelo osjetilno biće koje sve upija, udiše cijelu okolinu. Odgajatelj je u svakom trenutku dostojan oponašanja izvodeći radne procese čiji smisao dijete može iskusiti i doživjeti, u sebi iskusiti i oponašati. Tome doprinosi harmonično okruženje svojim bojama i materijalima, umjetničke aktivnosti, pažljivo postupanje s jezikom i gestama, te druge raznolike aktivnosti kao što su bojanje, filcanje, nizanje, tkanje, šivanje… Ritam i ponavljanje važna su načela jer pružaju djeci osjećaj sigurnosti i povjerenja. Prisutni su u dnevnom, tjednom i mjesečnom planu. Dnevni ritam može se usporediti s udahom i izdahom, aktivnostima koje traže koncentraciju, nasuprot opuštanju u slobodnoj igri. Tjedni ritam se odnosi na pravilnu izmjenu umjetničkih aktivnosti, a godišnji ritam prati izmjenu godišnjih doba i kršćanskih svetkovina.

Sve to možete susresti i upoznati u našem vrtiću.

Rudolf Steiner: „U strahopoštovanju primiti, u ljubavi odgajati, u slobodi otpustiti.“



Pismo jednog roditelja

Poštovana gđo. ravnateljice

Ovim putem Vam se obraćam vezano za rad teta u skupini Šumska vila u vrtiću u Gračanima, odnosno kako bih pohvalila predanost i  ljubav u radu tete Anke i tete Andreje.

Naime, moja djevojčica Mia je početkom ove vrtićke godine prebačena iz skupine Vilin zvončić u skupinu Šumska vila i to je jako teško prihvatila zato što su joj sve prijateljice ostale u staroj skupini, a
i vezala se za tetu Anu, koja je također divna osoba i odličan odgajatelj.

Zbog svega toga na više nije željela ići u vrtić, iako je prije svaki dan sa veseljem išla igrati se i družiti sa prijateljima i tetama, pa sam zatražila razgovor sa tetom Andrejom i Ankom, i moram reći kako sam ostala ugodno iznenađena kako su se one detaljno i stručno pripremile za rješavanje ovog, za Miu, velikog problema.

Predložile su što bi mi, kao roditelji, mogli razgovarati i raditi doma sa Miom, te što će one pokušati raditi u vrtiću, te sve te svoje prijedloge i sprovele u djelo, a što je sve i rezultiralo time da Mia ponovno radosno ide u vrtić.

Također sam već i prije primijetila da tete jako puno truda ulažu u rad sa djecom i stalno ih potiču na razvoj njihovog potencijala na svim poljima, a sve to rade na način da djeca to vide kao igru.

Djeca stalno nešto pjevaju, crtaju, izrađuju, uče o ponašanju i odnosima među ljudima, a moram i pohvaliti Sajam starih zanata koji je oduševio i Miu i mene, jer i roditelji sudjeluju u tome, zapravo
sudjelovala je cijela naša obitelj.

Također, iz Mijinih priča vidim da tete svoj posao rade sa velikom ljubavlju, odnosno vidi se da njima to nije samo posao, već poziv, i stoga moram reči da sam vrlo sretna da su tete Anka i Andreja, kao i
prije teta Ana,Jasmina i Marina,  dio Mijinog odrastanja i da svojim ponašanjem i postupcima pozitivno utječu na razvoj Mie kao osobe.

Smatram da bi svaki roditelj bio sretan da mu dijete ima takve tete, koje svoj posao rade sa tolikom predanošću i ljubavlju i pozitivnom energijom.

Lijep pozdrav, Valerija Kobasić Berko

© 2019 Vrtić Vjeverica. Sva prava pridržana.